Postoje gradovi koji svoju kulturnu povijest grade postupno, gotovo neprimjetno, i oni drugi \u2013 rje\u0111i \u2013 u kojima se povremeno dogodi nagli, gotovo drski iskorak. Tuzla s kraja 19. stolje\u0107a pripada ovoj drugoj vrsti. U vremenu kada Bosna i Hercegovina jo\u0161 tra\u017ei vlastiti identitet izme\u0111u upravnih sustava i politi\u010dkih silnica, upravo se ovdje pojavljuje ideja o kazali\u0161tu kao trajnoj instituciji \u2013 ideja koja je bila vi\u0161e ambicija nego realnost.<\/p>\n\n\n\n
Ne treba, me\u0111utim, zaboraviti da ta zamisao nije nastala ni iz \u010dega. Jo\u0161 1865. zabilje\u017eeni su prvi kazali\u0161ni komadi u Tuzli, dodu\u0161e amaterski, a ve\u0107 1874. Ibrahim Dervi\u0161-pa\u0161a poku\u0161ava, zajedno s Lazarom Popovi\u0107em, pokrenuti organizirano kazali\u0161no dru\u0161tvo. Taj rani nacrt ostaje tek administrativna skica, ugu\u0161ena oprezom vlasti i politi\u010dkom neizvjesno\u0161\u0107u. Kazali\u0161te tada nije bilo samo umjetnost \u2013 bilo je i pitanje kontrole, jezika, pa i identiteta.<\/p>\n\n\n\n
I upravo u tom procjepu izme\u0111u \u017eelje i zabrane, izme\u0111u ideje i izvedbe, pojavljuje se Mihajlo Crnogor\u010devi\u0107. Njegov pothvat iz 1898. godine te\u0161ko je svesti na puku organizacijsku inicijativu; prije bi se moglo govoriti o osobnom uvjerenju da zajednica bez pozornice ostaje uskra\u0107ena za vlastiti odraz. U tom smislu, osnivanje prvog stalnog kazali\u0161ta u Bosni i Hercegovini na pravoslavni Vaskrs, 17. travnja 1898., nije bilo pitanje logistike, nego uvjerenja \u2013 gotovo kulturnog inata.<\/p>\n\n\n\n
Zanimljivo je kako se taj \u010din nije dogodio u Sarajevu, administrativnom sredi\u0161tu, gdje je kazali\u0161te utemeljeno 1919., niti u Mostaru, gdje je amaterska scena ve\u0107 pulsirala, nego upravo u Tuzli \u2013 gradu koji je tada, zahvaljuju\u0107i razvoju \u0161kolstva, tiskarstva i obrtni\u0161tva, po\u010deo nalikovati srednjoeuropskim urbanim sredinama. Upravo su takve sredine \u010desto najplodnije za kulturne eksperimente: dovoljno razvijene da po\u017eele vi\u0161e, ali jo\u0161 uvijek dovoljno rubne da se usude poku\u0161ati.<\/p>\n\n\n\n
Crnogor\u010devi\u0107 okuplja dru\u017einu koja vi\u0161e podsje\u0107a na entuzijasti\u010dnu zajednicu nego na profesionalni ansambl: dvadesetak amatera i tek dvoje \u0161kolovanih glumaca \u2013 supru\u017enike Jurkovi\u0107 Maricu i Stjepana. Njihova pozornica nije reprezentativna zgrada, nego dvorana hotela \u201eGrand\u201c. Ipak, u travnju 1898. ondje se doga\u0111a ne\u0161to \u0161to nadilazi skromne uvjete \u2013 prvi poku\u0161aj da se kazali\u0161te u Bosni i Hercegovini ukorijeni kao institucija, a ne kao prolazna zabava putuju\u0107ih trupa.<\/p>\n\n\n\n
Debitovali su komadom \u201e\u0110ido\u201c Janka Veselinovi\u0107a. Publika reagira gotovo instinktivno \u2013 dvorana je ispunjena, interes postoji, energija je o\u010dita. No kazali\u0161te, osobito u svojim po\u010decima, rijetko opstaje samo na entuzijazmu. Turneje kroz manje gradove ubrzo razotkrivaju krhkost cijelog pothvata: financijska nesigurnost, organizacijski problemi i unutarnja neslaganja postupno nagrizaju ono \u0161to je na po\u010detku djelovalo kao obe\u0107avaju\u0107i kulturni zamah.<\/p>\n\n\n\n
U svemu tome posebno je znakovit odnos tada\u0161nje javnosti i medija. Bosanska vila prati doga\u0111aje s dozom naklonosti, ali i kroz ideolo\u0161ke filtere svojstvene vremenu. \u010cak i pitanje imena kazali\u0161ta postaje politi\u010dko \u2013 poku\u0161aj preimenovanja svjedo\u010di o potrebi prilagodbe razli\u010ditim dru\u0161tvenim o\u010dekivanjima i pritiscima. Kazali\u0161te tako prestaje biti samo umjetni\u010dki prostor i postaje ogledalo slo\u017eenih odnosa unutar tada\u0161njeg dru\u0161tva.<\/p>\n\n\n\n
I kao \u0161to \u010desto biva s pionirskim pothvatima, trajanje nije bilo dugo. Nakon svega nekoliko mjeseci rada, kazali\u0161te prestaje postojati. Mihajlo Crnogor\u010devi\u0107 napu\u0161ta scenu i okre\u0107e se svakodnevici, daleko od reflektora koje je sam poku\u0161ao upaliti.<\/p>\n\n\n\n
Pa ipak, vrijednost ovog poku\u0161aja ne mjeri se njegovim trajanjem. Upravo suprotno \u2013 njegova kratkotrajnost dodatno nagla\u0161ava hrabrost ideje. U vremenu bez stabilne kulturne infrastrukture, bez jasne institucionalne potpore i u dru\u0161tvu optere\u0107enom politi\u010dkim podjelama, poku\u0161aj stvaranja kazali\u0161ta bio je \u010din koji je nadilazio umjetnost.<\/p>\n\n\n\n
Zato Tuzla u ovoj pri\u010di nije tek geografska \u010dinjenica, nego simbol jednog prijelaza: od improvizacije prema instituciji, od slu\u010dajnosti prema namjeri. Taj prijelaz nije bio dovr\u0161en, ali je bio zapo\u010det \u2013 a ponekad je upravo prvi, nesiguran korak onaj koji najvi\u0161e zna\u010di.<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Postoje gradovi koji svoju kulturnu povijest grade postupno, gotovo neprimjetno, i oni drugi \u2013 rje\u0111i \u2013 u kojima se povremeno dogodi nagli, gotovo drski iskorak. Tuzla s kraja 19. stolje\u0107a pripada ovoj drugoj vrsti. U vremenu kada Bosna i Hercegovina jo\u0161 tra\u017ei vlastiti identitet izme\u0111u upravnih sustava i politi\u010dkih silnica, upravo se ovdje pojavljuje ideja […]<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":5724,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_gspb_post_css":"","footnotes":""},"categories":[66],"tags":[81,80],"class_list":["post-5282","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-stvaralastvo","tag-kazaliste","tag-povijest"],"blocksy_meta":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.napredakilijas.ba\/ro\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5282","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.napredakilijas.ba\/ro\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.napredakilijas.ba\/ro\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.napredakilijas.ba\/ro\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.napredakilijas.ba\/ro\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5282"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.napredakilijas.ba\/ro\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5282\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5723,"href":"https:\/\/www.napredakilijas.ba\/ro\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5282\/revisions\/5723"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.napredakilijas.ba\/ro\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5724"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.napredakilijas.ba\/ro\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5282"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.napredakilijas.ba\/ro\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5282"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.napredakilijas.ba\/ro\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5282"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}